Iseljavanje stanovništva iz određenog područja može biti uzrokovano jednim ili više različitih čimbenika. Obično je uvjetovano kumulativnim utjecajem više nepovoljnih prirodnih i/ili društveno-geografskih obilježja/okolnosti. U pravilu, što je više takvih potisnih faktora koncentrirano na određenom području, odnosno što su njihove negativne karakteristike izrazitije, to je veći intenzitet migracije.

    Kao jedno od klasičnih emigracijskih područja, Lika je tipičan primjer takvog kumulativnog utjecaja (interferencije) potisnih čimbenika iseljavanja. Ipak, kao nadređeni uzrok dugotrajnog, a povremeno i vrlo intenzivnog iseljavanja moguće je odrediti trajno zaostajanje u društveno-gospodarskom razvoju za širim prostorom tj. teritorijalno-političkom cjelinom u okviru koje je (bila) ustrojena. Između brojnih, uzročno-posljedičnih organski povezanih uzroka razvojnog zaostajanja i njime uvjetovanog iseljavanja iz tog dijela Gorske Hrvatske moguće je izdvojiti sljedeće:

1. Dugotrajni status Vojne krajine (ukupno oko 4 stoljeća; najprije osmanlijske, a potom habsburške krajine), što je zbog strateških razloga (samoopskrbna ekonomija porodičnih zadruga) rezultiralo konzerviranjem gospodarskog razvoja u prekretničkom razdoblju razvoja manufakture na području tzv. Civilne Hrvatske.

2. Gorsko-krška prirodna osnova, koja zbog nedostatnih obradivih površina, slabog boniteta tala i kratkog vegetacijskog razdoblja nije mogla prehraniti u prošlosti prekobrojno stanovništvo (otkud i naziv "pasivni krajevi").

3. Produbljivanje razlika u razvijenosti između Like i razvijenih dijelova Hrvatske, povezano s urbano baziranom industrijalizacijom nakon drugog svjetskog rata, odnosno litoralizacijom od 1960-ih godina. Za ilustraciju, prosjek društveno-gospodarske razvijenosti Like 1985. godine bio je ispod 60% tadašnjeg republičkog prosjeka.

4. Rubni socijalno-geografski položaj Like u odnosu na vodeća središta polariziranog razvoja Hrvatske (Zagreba, Rijeke, Splita i Zadra), što je predisponira kao prostor trajnog iseljavanja.

5. Nedostatak razvijenijeg središnjeg naselja (u rangu regionalnog centra) koji bi funkcionalno-gravitacijski okupio cijeli taj prostor (dakle bio čimbenik regionalne integracije), kao jedne od bitnih pretpostavki za stabilizaciju naseljenosti.

    Kao rezultat kumulativnog utjecaja tih čimbenika u vremenskoj sukcesiji, samo u razdoblju 1961.-1991. iz Like je iselilo čak oko trećine od ukupnog broja njezinih stanovnika iz 1961. godine. To je, uz posljedice rata 1991.-95. temeljni razlog što je na početku 21.st. taj dio Gorske Hrvatske najveće kontinuirano problemsko područje Republike Hrvatske.

    Veličina (gotovo 10% površine Hrvatske) i važnost Like kao kontaktno-spojnog prostora između težišnih područja naseljenosti i gospodarskog razvoja Hrvatske, uključujući i, po suvremenim mjerilima značajne autohtone gospodarske resurse (šume, poljoprivredne površine, razmjerno očuvan okoliš, najveći krški vodonosnik u državi, visoko vrijedne prirodne znamenitosti), nalažu potrebu poduzimanja odličnih mjera revitalizacije tog višestruko značajnog dijela nacionalnog prostora.

Dr. sc. Dane Pejnović izv. prof.