|
Vilinske
jame - primjer negativnog utjecaja
čovjeka na spilje
ŠKOLA: OŠ Antuna Augustinčića
UČENICI: Speleološka grupa
"Šišmiš"
NASTAVNIK MENTOR: Nenad
Buzjak, prof.
MENTOR: Doc. dr. Sanja
Faivre, Geografski odsjek, PMF
Uvod
Speleološke pojave (spilje i jame)
spadaju među ugroženije dijelove
okoliša u Republici Hrvatskoj. Najčešći
uzroci ugroženosti i uništavanja su
odlaganje otpada, uništavanje prirodnih
sadržaja (siga, stijena, sedimenata,
vode). Posebni problem predstavlja
ugrožavanje osjetljivog spiljskog živog
svijeta. Najveća opasnost prijeti
spiljama i jamama u blizini naselja,
prometnica i gospodarskih objekata,
naročito ako su im ulazi lako
pristupačni.
Slika 1: Položaj Vilinskih jama u
Samoborskom gorju
U
Samoborskom gorju dosad je istražen
veliki broj spilja i jama. Mnoge su
izložene zagađivanju i uništavanju.
Među njima su i Vilinske jame – spilja
i poluspilje kraj Grdanjaca. Zbog
blizine naselja i čestih posjeta od
strane izletnika spilje su već dulje
vrijeme izložene uništavanju (lomljenje
siga, stijena i dr.)
Slika
2: Glavni ulaz Vilinske jame (foto:
R. Keser)
Cilj istraživanja
Cilj
projekta je istražiti uzroke i
posljedice negativnih ljudskih utjecaja
na Vilinske jame. Prikupit će se podaci
o vrstama vidljivih oštećenja prirodnih
sadržaja (siga, stijena, sedimenata) i
sastaviti njihov popis. Pokušat će se
odrediti i njihovi uzroci, te
predložiti mjere koje bi ih mogle
zaustaviti.
Slika
3: Mali otvor u drugoj dvorani
neprolazan je za čovjeka (foto: N.
Buzjak)
Metode istraživanja
Rad je
organiziran u grupama: jedna je
mjerila dimenzije, druga određivala
značajke, a treća mjerila
temperaturu i strujanje zraka. U
unaprijed pripremljeni upitnik
upisivani su podaci o položaju
ulaza, dimenzijama spilje,
morfologiji, hidrološkim značajkama,
sigama i ekološkom stanju.
Pregledani su svi dostupni dijelovi
spilje. Od speleološke opreme
korišteni su speleološki šljemovi s
karabitnom i električnom rasvjetom
te baterijske lampe.
Terenskim
istraživanjem i korištenjem GPS
prijemnika Garmin GPS 12 prikupljeni
su podaci o položaju Vilinskih jama
i snimljena trasa staze od Tušina do
ulaza.
Speleološkim
istraživanjem prikupljeni su podaci
o prirodnim značajkama (vrsti
spilje, osnovnim morfološkim i
hidrološkim značajkama).
Mjerena je
trenutna temperatura i strujanje
zraka. Temperatura zraka mjerena je
ručnim termometrom punjenim
tekućinom nepoznatog proizvođača, sa
skalom podjele po 1°C i mogućnošću
očitavanja od 0,5°C. Strujanje zraka
mjereno je anemometrom TurboMeter (Davis
Instruments), raspona mjerenja
0-44,8 m/s, rezolucije od 0,1 m/s i
pouzdanošću od 0,1 m/s. Mjerenje je
obavljeno na 8 točaka.
Prikupljeni su
podaci o oštećenjima i njihovom
stupnju. Analiza prikupljenih
podataka obavljena je primjenom
računala.
Dosadašnja
istraživanja
Spilje su do
sada više puta bile istraživane,
opisivane ili spomenute u literaturi
(Hirc, 1902., Reizer, 1911., Poljak,
1933., Marjanac, 1972., Buzjak,
2001.). Zabilježeno je nekoliko
legendi prema kojima su u njima
nekada živjele vile (Grakalić,
1980.). Prema tim legendama nastao
je njihov naziv.
Spilje su
ubilježen u katastar speleoloških
pojava Parka prirode
"Žumberak-Samoborsko gorje" (Buzjak,
2001.) na čijem se teritoriju
nalazi.
Slika 4: Strmac građen od sedre u
kojoj su oblikovane Vilinske jame
(foto: R. Keser)
Rezultati
istraživanja
Morfološke i
hidrološke značajke
Vilinske jame
su, iako im u nazivu stoji "jame",
naziv za spilju, nekoliko malih
poluspilja i širih pukotina u sedri
(sl. 1). Nalaze se u Samoborskom
gorju kod sela Tušini, u dolini
potoka Breganica. Ulazi su na
nadmorskoj visini između 290 i 300
m. Prvi ulaz spilje je širok 4 m i
visok 2,3 m, a drugi ulaz je
neprohodan za odraslog čovjeka (sl.
2, sl. 3). Oba ulaza su spiljska i
jako teško uočljiva zbog
zaklonjenosti stijenama, drvećem i
grmljem. Ekspozicija ulaza je
jugoistočna. Ulazna dvorana je 9,90
m duga i 10,5 m široka. Prema
morfološkim značajkama to je
jednostavna spilja. Oblikovana je u
sedri koja se taložila u potoku koji
se iz smjera sjeverozapada ulijeva u
potok Breganicu (sl. 4). Oko ulaza
prikupljeno je nekoliko zanimljivih
komada sedre u kojima se vide ostaci
biljaka i puževe kućice (sl. 5).
Sedra je žućkasti šupljikavi
vapnenac koji nastaje u potocima i
rijekama krških područja taloženjem
kalcita na mahovini i ostacima
biljaka.
Slika 5: Puževa kućica ostala je
sačuvana u sedri (foto: R. Keser)
U spilji je
zabilježena pojava vode kao
nakapnice, cijednice i spiljske
rose. Nakapnica je voda koja se
procjeđuje kroz strop i kapa na pod
spilje. Cijednica se cijedi po
zidovima kanala. Spiljska rosa
nastaje kondenzacijom na hladnim
stijenama u spilji (sl. 6).
Slika 6: Srebrne točkice na
stijenama i sigama su kapljice
kondenzirane vode (foto: R. Keser)
Zabilježene su
sljedeće vrste sedimenata: pijesak,
kršje i ostaci siga, a od organskih
granje. Spilja je bogata raznim
vrstama siga: stalagmitima,
stalaktitima, saljevima (sl. 7),
zavjesama, sigastim prevlakama i
koraljastim sigama (sl. 8), ali
nažalost većina njih je uništena od
strane nemarnih ljudi.
Slika 7: Saljev je siga koja nastaje
slijevanjem vode niz površinu
stijene (foto: R. Keser)
Slika 8: Koraljaste sige i sigasti
obrub koji pokazuje nekadašnju
razinu jezerca u spilji (foto: R.
Keser)
Meteorološka
mjerenja
Mjerenja
trenutne temperature obavljeno je na
dvije točke u spilji (T1 i T2) i
jednoj izvan spilje (T3; sl. 9).
Slika 9: Tlocrt spilje s mjernim
točkama
Strujanja zraka mjerena su na dvije
točke u spilji (T7 i T8), na malom
ulazu s vanjske strane zbog izlaznog
strujanja iz spilje prema van (T4)
te na dvije pukotinske šupljine za
koje smo pretpostavili da možda
imaju vezu sa spiljom (T5 i T6). Sva
mjerenja obavljena su 27. studenog
2004. između 11 i 12 sati (sl. 10,
sl. 11).
Slika 10: Mjerenje strujanja zraka u
suženju (foto: N. Buzjak)
Slika 11: Mjerenje temperature zraka
termometrom (foto: R. Keser)
Rezultati
mjerenja prikazani su u tablicama 1
i 2.
Tablica 1:
Rezultati mjerenja trenutne
temperature zraka
|
Točka |
t (°C) |
|
T1 |
5 |
|
T2 |
6 |
|
T3 |
8 |
Tablica 2:
Rezultati mjerenja strujanja zraka
|
TOČKA |
v
(m/s) |
|
T4 |
0,2 - 0,3 |
|
T5 |
0,0 |
|
T6 |
0,0 |
|
T7 |
0,0 |
|
T8 |
0,0 |
Primjetno je da
je temperatura zraka na oba mjesta u
spilji niža od temperature zraka na
površini.
Strujanje zraka
koje smo anemometrom mogli izmjeriti
zabilježeno je samo na malom ulazu u
smjeru iz spilje prema van.
Primijećeno je tek obilaskom tog
ulaza s vanjske strane dok se s
unutarnje strane ne osjeća. Na svim
drugim mjestima anemometar nije
zabilježio strujanje zraka.
Oštećenja u
spilji
Spilja je
pažljivo pregledana i popisana su
sva oštećenja izazvana od strane
nesavjesnih posjetilaca (sl. 12, sl.
13). Ona su ozbiljno narušila
prirodni izgled spilje.
Slika 12: Fotografiranje i
bilježenje oštećenja na stropu
spilje (foto: K. Motočić)
U većem dijelu
tlo je jako ugaženo, naročito oko
ulaza gdje je tako onemogućen rast
biljaka iako ima dovoljno svjetla i
vlage.
Slika 13: Potraga za mogućim
oštećenjima u teže prolaznom dijelu
spilje (foto: K. Motočić)
Na nekim
mjestima pošarane su stijene. Na
više mjesta lomljene su sige, a
cijelih ima samo na nedostupnim
dijelovima stropa (sl. 14). U manjoj
dvorani kopano je tlo i razbijane
stijene u zidovima dvorane (sl. 15).
Slika 14: Polomljeni stalaktiti na
ulazu spilje (foto: R. Keser)
Slika 15: Dio kanal u kojem je
raskopano tlo (foto: R. Keser)
Pronađene su
razne vrste otpada namjerno unešenih
u spilju: papir, staklo, plastične
boce i baklje. Jedna plastična boca
bila je puna tekućine za koju
pretpostavljamo da je ulje za baklje
(sl. 16). Na više mjesta zabilježeni
su tragovi gorenja na tlu i
stijenama (sl. 17).
Slika 16: Baklje i plastična boca s
nepoznatom tekućinom (foto: R. Keser)
Slika 17: Papiri i mjesto paljenja
vatre u ulaznoj dvorani (foto: R.
Keser)
Sva ova
oštećenja ocijenili smo kao ozbiljna
i nakon našeg terenskog rada o
stanju u spilji obaviještena je
uprava Parka prirode
"Žumberak-Samoborsko gorje".
Zaključak
Istraživanjem i
na temelju podataka iz literature
zaključili smo da su Vilinske jame
jednostavna spilja nastala
taloženjem sedre. Naknadno je
djelovanjem vode prokapnice
istaložena siga. Osim sige, na tlu
spilje ima tla nanešenog s površine,
komada sige i sedre koja se raspada
i trusi sa zidova. Mjerenjem
temperature zraka utvrdili smo da je
ona u spilji manja nego na površini.
Strujanje zraka zabilježili smo samo
na malom otvoru gdje se javlja kao
propuh koji struji iznutra prema
van. U spilji smo zabilježili brojna
oštećenja: gaženo tlo i biljke,
kopanje tla, razbijanje stijena,
trganje siga, šaranje po stijenama,
paljenje vatre i ostavljanje otpada.
Nadamo se da će
rezultati našeg istraživanja pomoći
ljudima da shvate kako su spilje
vrijedan dio prirode i da je njihovo
uništavanje štetno jer su prirodni
procesi u njima spori. Zato štete
mogu biti nepopravljive.
Literatura
Buzjak, N.,
2001.: Speleološke pojave Parka
prirode "Žumberak-Samoborsko gorje"
(1. dio),
Elaborat ,
1-111, Park prirode
"Žumberak-Samoborsko gorje" i
Speleološki klub
"Samobor"
Grakalić, M.,
1980.: Vilinske jame. Jubilarni
Šišmiš, 7-11
Hirc, D.,
1902.: Raznice. Zanimljive špilje,
Hrvatski planinar, 9-10, 80
Marjanac, S.,
1972.: Speleološki objekti u plitkom
kršu Žumberačkog i Samoborskog
gorja,
Naše jame, 13
(1971), 79-83
Poljak, J.,
1933.: Nekoje pećine Zagrebačke i
Samoborske gore, Hrvatski planinar,
10, 305-
313
Reizer, N.,
1911.: Pojava krša u samoborskoj
okolici, Glasnik Hrvatskog
prirodoslovnog
društva, 23/3,
22-39; 23/4, 14-33
  |