Da bi se PET ambalaža efikasno skupila, neophodno je organizirati sustav skupljanja za određeno područje. Preduvjeti za uspješno skupljanje upotrijebljene ambalaže jesu:

-          osiguravanje mogućnosti odvojenog skupljanja

-          adekvatno označavanje ambalaže

-          edukacija potrošača

Postoji više načina za skupljanje i sortiranje PET ambalaže. Države izabiru sustav na temelju niza faktora kao što su: troškovi, okoliš, dostupne lokacije, mogućnost servisiranja postojećih metoda i razina integracije sakupljanja PET ambalaže s drugim uslugama.

Među najčešće spadaju:

a)     sustav skupljanja po kućanstvima

b)     sustav kontejnera na određenim lokacijama

c)      sustav pologa

SUSTAV SKUPLJANJA PO KUĆANSTVIMA

Sustav odvojenog skupljanja po kućanstvima pripada jednom od najraširenijih programa za PET ambalažu u svijetu. Od kućanstava se zahtijeva da prepoznaju i odvoje otpad koji se može reciklirati. Odvojeno skupljeni otpad smješta se ispred kućanstava u kontejner (Slika 6)  ili u označenu plastičnu vreću. Jednostavna primjena daje visok postotak skupljanja (40-60% materijala koji se mogu reciklirati). Ovaj sustav je teško izvediv ukoliko nije osigurana stimulacija u vidu smanjenja troškova odvoza po kućanstvima u korelaciji s količinom sortiranog otpada. Naime, u Hrvatskoj se odvoz otpada naplaćuje po količini stambene površine, a ne po volumenu proizvedenog otpada, umanjeno za količinu sortiranog otpada (Kalambura, Anić-Vučinić, 2006.). Hrvatski građani nisu obavezni sortirati kućni otpad. Iako ispred većine kućanstava stoje kontejneri za određenu vrstu otpada, njihovo korištenje ovisi o ekološkoj osviještenosti građana i njihovoj dobroj volji.

Slika 6. Kontejneri (Fotografija - autori; 2006.)

SUSTAV KONTEJNERA NA ODREĐENIM LOKACIJAMA

Kod primjene ovog sustava potrošači skupljaju otpadnu ambalažu, a zatim je odnose i odlažu na određeno mjesto gdje su smješteni kontejneri. Obično se na taj način skupi oko 10-15% otpadne PET ambalaže. Nedostatak ovog sustava je što skupljena ambalaža ima visok postotak kontaminacije. Učinkovitost ovakvog skupljanja ovisi o smještaju kontejnera, pristupu kontejnerima i blizini svih kućanstava. Istraživanja su pokazala da skupljanje više vrsta otpadnog materijala na jednom mjestu povećava količinu skupljenog otpada. Stoga se preporuča da se na jednom mjestu organizira kombinirano skupljanje ambalažnog otpada – zeleni otoci (plastičnih boca, limenki, staklenih boca i papira), (Slika 7). S obzirom da se ovaj sustav temelji na dobrovoljnom sudjelovanju stanovnika, na ovaj se način  skupi mala količina otpadne ambalaže (Kalambura, Anić-Vučinić, 2006.). To pokazuju i europska iskustva.

Slika 7. Zeleni otok (Izvor: www.cistocaka.hr; 22.04.2007.)

 Građani Zagreba nedovoljno koriste sustav kontejnera. Ljudima se jednostavno ne da hodati stotinu metara da bi bacili boce. Upravo zato bi žutim spremnicima trebalo pokriti cijeli grad, jer je poznato da se količina prikupljene ambalaže povećava proporcionalno blizini spremnika. Često su spremnici i „žrtve“ nepravilno odložene ambalaže. Građani nedovoljno razlikuju plastiku. Misle da je sva plastika PET. Iako svi znaju da su boce Coca-cole, Fante, Jamnice i sl. PET ambalaža, velik broj ne zna kako čep iste boce, nije od PET materijala. Stoga, postoje određena pravila koja treba poštovati prilikom odlaganja plastičnog otpada:

- PET ambalaža odlaže se u žuto označene spremnike ekootoka s natpisom „plastična PET ambalaža“ ili u  žute žičane spremnike

- PET ambalaža prepoznaje se po karakterističnim slovima PET i oznaci 1

- PET boca se odlaže u kontejner tako da se prvo odčepi a zatim zgnječi, što znatno se smanjuje volumen boce.    

U iste spremnike ne smiju se odlagati:

• čepovi s PET ambalaže
• predmeti koji su izrađeni od nekoliko različitih vrsta plastike (npr. igračke)
• plastične vrećice
• plastificirani papir
• plastične cerade i folije, plastične cijevi
• plastično posuđe, čašice od jogurta i sl. (www.cistoca.hr)

Kada bi pokraj svakog spremnika stajale upute kako pravilno odložiti ambalažu ili postojala veća promidžba u medijima, možda ljudi ne bi toliko griješili. A možda nam samo nedostaje malo više ekološke savjesti i dobre volje, da ne činimo greške.

SUSTAV POLOGA

Ovaj sustav podrazumijeva da se potrošaču za proizvod u PET ambalaži, uz redovnu cijenu proizvoda, obračuna i polog koji se nakon povratka prazne PET boce vraća kupcu. Na taj se način potrošač financijski stimulira na povratak prazne PET ambalaže. Dosadašnja iskustva su pokazala da se uz polog postiže vrlo visok postotak povratka iskorištene PET ambalaže. Osim visokog postotka povratka, preko 90%, prednost ovog sustava je što sakupljeni materijal sadrži vrlo nizak postotak nečistoće. Stimulacija potrošača za povratak prazne PET ambalaže i efikasnost sustava ovise o visini pologa. U organizaciju sustava moraju biti uključeni proizvođači, veletrgovci, distributeri i potrošači. Isto tako provedba zahtijeva kompleksnu i relativno skupu logistiku. Distributeri moraju osigurati dovoljno skladišnog prostora za prihvat prazne PET ambalaže, što često predstavlja dodatni problem. Međutim, visoki postotak povratka opravdava ekonomsku isplativost provedbe sustava (Kalambura, Anić-Vučinić, 2006.).

U Hrvatskoj se od 1.siječnja 2006. primjenjuje sustav pologa, kao način za sortiranje i prikupljanje PET ambalaže. Nastao je na temelju:

- Zakona o otpadu («Narodne novine»broj 178/04) koji nalaže odvojeno sakupljanje i skladištenje otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti, i

- Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu («Narodne novine» broj 97/05 i115/05.) koji uređuje način postupanja s ambalažom i ambalažnim otpadom.

Građani su od početka siječnja mogli u trgovinama i komunalnim poduzećima vraćati nepovratnu PET ambalažu, a po jedinici vraćene ambalaže ostvariti povrat od 50 lipa. S obzirom da većina trgovačkih lanaca nije bila spremna sakupljati ambalažni otpad, donesena je odluka da to čine komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači s kojima je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sklopio ugovore, do 16. ožujka 2006. Građani su  u tom periodu mogli predati komunalnim tvrtkama od 10 do 100 jedinica PET ambalaže i za to dobiti propisanu naknadu. Cilj ovog projekta, koji je trajao do sredine ožujka, bio je sakupiti što više neobilježene ambalaže jer će ubuduće  svaka plastična boca imati natpis «povratna ambalaža» i utisnutu oznaku za reciklažu (Tošić, 2006.).

Nakon završetka prijelaznog perioda, trgovine čija površina prelazi 200m2 počele su otkupljivati ambalažu od svojih potrošača i sortirati je prema vrsti. Sukladno odredbama Pravilnika, navedene trgovine dužne su imati posebne spremnike u kojima će prikupljati ambalažu i voditi evidenciju. U tu svrhu Fond je s tvrtkom Tehnix d.o.o. iz Donjeg Kraljevca potpisao ugovor o proizvodnji strojeva sabirnika. Riječ je o Tepak uređajima koji imaju ugrađene senzore koji mogu prepoznati vrstu ambalaže ili očitati kod (Slika 8). Dvostruki sustav ubacivanja omogućuje da ga istovremeno koriste dvije osobe, a odložena PET ambalaža skladišti se u postavljene PVC vreće kapaciteta do sto boca. Nakon ubacivanja boca, stroj izbacuje listić s obračunom povratne kaucije koja se građanima refundira na blagajni trgovine (Tošić, 2006.).

Slika 8. Uređaj za prihvat i obračun PET ambalaže ( Izvor: Mladineo, 2006.)

Kako se trgovine ne bi pretvorile u odlagališta plastike, građani jednokratno mogu vratiti do deset boca. Veće količine preuzimaju komunalna poduzeća i ovlašteni sakupljači koji građanima više ne plaćaju naknadu. Osim povratne naknade građanima, Fond  trgovcima za svaku vraćenu bocu isplaćuje još 15 lipa kao naknadu za troškove prikupljanja ambalažnog otpada.