|
PRVI REZULTATI U PROVEDBI PRAVILNIKA
O AMBALAŽNOM OTPADU
Prva PET boca reciklirana je i pretvorena u čep za bocu
1977.godine. PET ambalaža se može reciklirati u vrlo široku paletu
proizvoda kao što su vreće za spavanje, novi materijal za pakiranje,
industrijska vlakna, zidne i podne pokrove, a sve češće i za proizvodnju
odjeće (Slika 13). Za proizvodnju jedne jakne, potrebno je oko 25 boca.
Isto tako materijal dobiven recikliranjem može se koristiti za
proizvodnju ograda, klupa u parku, oznaka u prometu. Napretkom
tehnologija PET ambalaža se reciklira u nove boce koje se sve više
koriste u prehrambenoj industriji u sustavu «boca od boce (Kalambura,
Anić-Vučinić, 2006.).

Slika 13. Proizvodnja novih proizvoda iz recikliranog
PET-a (Izvor: Kalambura, Anić-Vučinić, 2006.)
Krajnja opcija, u slučaju kada je PET nemoguće ponovno iskoristiti
kao sirovinu, zbog velikih nečistoća ili kada je sirovina kontaminirana,
PET se upotrebljava kao izvor energije. Upotreba PET-a kao izvora
energije obično je korisna metoda kojom se iskorištava energetski
potencijal PET-a. Međutim, ne mogu svi proizvođači upotrebljavati PET kao
energent. U tom slučaju alternativa je obično spaljivanje. PET je u
potpunosti siguran, sadrži samo elemente ugljika, vodika i kisika, te se
kontroliranim izgaranjem proizvodi samo ugljični dioksid i voda.
Proizvedeni volumen pepela obično je netopiv i može se tretirati kao i ostatni pepeo.
Sve referentne studije ukazuju na to da
mehaničko recikliranje otpadne PET ambalaže može smanjiti količinu
upotrebe neobnovljivih izvora energije i količinu otpada. Recikliranje
PET boce zahtijeva manje energije nego proizvodnja boce iz izvorne
sirovine. Energija ušteđena po jednoj recikliranoj boci dovoljna je da
žarulja od 60 W svijetli 6 sati.
PRVI REZULTATI U PROVEDBI PRAVILNIKA O
AMBALAŽNOM OTPADU
Prvi rezultati u provedbi Pravilnika o ambalažnom otpadu više su
nego pozitivni. U razdoblju od 2. siječnja do 17. ožujka 2006. u Hrvatskoj je
prikupljeno 172 milijuna jedinica ambalaže, što predstavlja rezultat koji
se prije donošenja Pravilnika ostvarivao u razdoblju od četiri do pet
godina. Ako tu količinu pretvorimo u tone, proizlazi da je skupljeno 23
164 tone ambalažnog otpada, od čega na PET otpada 3 660 tona (16%). Visok
trend skupljanja PET ambalaže nastavljen je i u narednim mjesecima.
Direktor Fonda Vinko Mladineo, ponosno zbog
toga je izjavio kako je u prvih deset mjeseci prikupljeno 642 milijuna
jedinica ambalaže, odnosno 70 000 tona. Ovaj rezultat neosporno ukazuje
na korisnost provođenja Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu,
posebno što će sva prikupljena ambalaža biti reciklirana, odnosno
pretvorena u sirovinu ili u gotov proizvod. S obzirom da Hrvatska uvozi
velik dio PET ambalaže, reciklirani ambalažni otpad Hrvatskoj će
osigurati i znatan financijski dobitak. (www.ambalaza.hr)
Državni tajnik za zaštitu okoliša dr. Nikola Ružinski duboko
vjeruje da će u roku od najdalje tri godine biti više od 60% prikupljene
ambalaže, čemu se susjedne države još nisu približile. Taj
optimizam se temelji na rezultatima drugih država (Njemačka i
Norveška) koje imaju takav sustav.
U razgovoru s
rukovoditeljem i organizatorom dvaju reciklažnih
dvorišta i Unije papira, Deanom Mirkovićem (Slika 14), nastojali smo saznati kako
protječe primjena Pravilnika na terenu.

Slika
14. Intervju s gosp. Deanom Mirkovićem (Fotografija autori, 2006.)
Gosp. Mirković je istaknuo
kako kroz reciklažno dvorište prođe oko 50 tona
korisnog otpada, u kojem se iz dana u dan smanjuje količina PET ambalaže.
Pretpostavlja da se PET ambalaža odnosi u veće trgovačke centre gdje se
za nju dobiva povratna naknada. Na naš upit, da li se smanjuje broj ljudi
koji odlažu u reciklažnom dvorištu, odgovor je
bio negativan. Ohrabruje činjenica da određeni broj ljudi zaista ima
ekološki razvijenu svijest, koja nije produkt primjene Pravilnika. S
obzirom da smo stajali pokraj jednog sabirnika
PET ambalaže, zamolili smo ga da nam pojasni činjenicu zašto se ambalaža
uglavnom broji ručno. Gosp. Mirković
nam je pojasnio da je za taj paradoks kriv brojčanik uređaja koji se često
kvari. Sabirnik
je i dosta bučan. Smatra da upravo zbog tih razloga veći trgovački centri
ambalažu broje ručno. Nama nije bila zanemariva niti cijena samog
uređaja- 5200 eura. Zamoljen od naše strane da prokomentira Pravilnik, gosp. Mirković ističe kako
u Pravilniku ima nekoliko nejasnoća.
Smatra da
prikupljanje i recikliranje ambalaže mora obavljati službeno osoblje koje
je za to i registrirano. Trenutno to rade osobe bez potrebnih
kvalifikacija. U kategoriju nekvalificiranog osoblja za reciklažu
ubraja zaposlenike trgovačkih
centara koje je Zakon obvezao na prikupljanje PET ambalaže.
Smatra da je čišćenje
boca prije sakupljanja nužno, iako to u Pravilniku nije nigdje navedeno.
Poznato je da zaostali sadržaj u bocama može biti pravi rasadnik
mikroorganizama. I zaista, kad smo malo razmislili o svim zdravstvenim
tegobama koje mogu snaći onoga koji sakuplja nečistu ambalažu, postali
smo i mi svjesni „rupa“ u Pravilniku.
Nadalje, gospodin Mirković smatra kako donošenje Pravilnika ima za
posljedicu veći uvoz plastične ambalaže iz susjednih zemalja, poput Bosne
i Hercegovine, Srbije i Crne Gore jer Hrvatska ima zakonske odredbe
kojima se plaća otpad.
Prema gosp.
Mirkoviću, proizvođači PET ambalaže trebali bi
plaćati određenu vrstu naknade zato što proizvode teško razgradive
proizvode. Taj princip primjenjuju neke strane zemlje.
U daljnjem razgovoru gosp. Mirković ističe kako
je Vlada Republike Hrvatske htjela provesti zakon o prikupljanju otpada
na primjeru zapadnih zemalja, ali da je preuzet samo jedan segment iz tih
zakona. Time je, prema mišljenju gosp. Mirkovića, stvoren jedan drugi dojam o smislu
prikupljanja, ali i načinu prikupljanja i skladištenja ambalaže.
Iako gosp. Mirković smatra kako
je za ekologiju staklo najpovoljnije, jer nema nikakav utjecaj na
prirodu, ne smatra da je plastika štetna po okoliš ako se s njom pravilno
postupa. Pod time razumijeva da se o plastici brinu stručnjaci s
potrebnim znanjima, ali i obični ljudi kojima savjest nalaže brigu o
okolišu zbog budućih generacija.
 
|