|
|
OSNOVNE ZNAČAJKE PLASTIKE
Plastika je umjetan materijal koji se ne može naći u
prirodi. Stvara se kemijskim procesom polimerizacije. Polimerizacija je
kemijska reakcija kojom se molekule nekog jednostavnog spoja (monomera)
međusobno spajaju tako da nastane spoj (polimer) istog postotnog sastava,
ali veće molekulske težine.
Plastika se danas uglavnom
proizvodi od sirove nafte i zemnog plina. Ranije se za to koristio
ugljen. Sirova nafta crpi se i prevozi do rafinerija kako bi se
rafinirala i preradila u naftu, propan i butan. Prirodni plin zajedno s
etanom također daje propan, iz kojeg se dobivaju kemijski poluproizvodi
kao što su etilen, propilen, benzen i praksilen. To su glavni izvori za
izradu različitih tipova plastike, koja može biti naknadno promijenjena
dodavanjem aditiva i sredstava za punjenje.
Osnovni plastični polimeri mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
1. PET (Polyethylene
terephthalate):
boce za bezalkoholne napitke,
tekućine za ispiranje usta, maslac
od kikirikija i začine;
2. HDPE (High density polyethylene):
boce za mlijeko, sokove, vodu,
deterdžente, motorna ulja; plastične
vrećice;
3. PVC (Polyvinyl chloride):
podlošci za pakiranje hrane,
pakiranja za sendviče, boce za
šampone;
4. LDPE (low density polyethylene):
vrećice za zamrzavanje hrane,
vrećice za kruh, tube;
5. PP (Polypropylene):
boce za ketchup, dječje voćne
sokove, lijekove, čaše za jogurt,
posudice za margarin;
6. PS (Polystyrene):
pribor za jelo, šalice za aparate za
kavu, posudice za fast-food, kutije
za video-kazete i
CD-e;
7. Ostali (polyester, polycarborate,
polyurethene):
koriste se u ograničenim količinama
i za posebne potrebe.
Iz navedene liste vidljivo je da je plastika
vjerojatno najmnogostraniji materijal koji se koristi za ambalažiranje.
Razlog tome je njezina kemijska osnova koja može biti prilagođena
zadovoljavanju širokog spektra ambalažnih zahtjeva.
Plastika je lagana,
izdržljiva, otporna na rasprskavanje i vlagu. I PET i PVC, uz ostale, posjeduju
korisne karakteristike nepropusnosti za većinu plinova. Plastika
korištena za ambalažu može biti prozirna ili mutna, jarko obojena,
reljefna ili glatka. Zbog toga plastika predstavlja dobar medij za
marketing. Njezina se površina može obojiti, mogu se nanositi naljepnice
i dekoracije te tako prezentirati proizvod na najbolji mogući način. U
usporedbi s nekim drugim materijalima, kao što su čelik, aluminij ili
staklo najveći je nedostatak propusnost za plinove, što ograničava dužinu
"života na policama" proizvoda upakiranih u plastičnu ambalažu.
Njihova kompatibilnost s proizvodom koji sadrže također mora biti dobro
procijenjena. S obzirom na opći trend smanjivanja zahtjeva za
dugotrajnošću na policama, to se ograničenje ne smatra ozbiljnim.
Najčešće korišten polimer u ambalažiranju je PET. Razlozi su višestruki,
a svi se nalaze u njegovim svojstvima (www.ambalaza.hr).
 
|
|