Iseljavanje s otoka dovelo je i do
vidljivih promjena u prostoru,
napuštene kuće na otoku, a nove na
kopnu.
Sl.4. Napuštene kuće na otoku
Sl. 5. Nove kuće na Brodarici
Sl.6. Napuštene kuće na Krapnju
STRUKTURE STANOVNIŠTVA OTOKA KRAPNJA
DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA 1961. I
2001.
Dobna struktura stanovništva
prikazuje odnos dobnih skupina.
Dobne skupine su mlado, zrelo i
staro stanovništvo. Mlado
stanovništvo čini ono u dobi između
0 i 19 godina, zrelo u dobi od 20 do
59 godina, a staro stanovništvo ono
u dobi od 60 i više godina života.
Ako udio starog stanovništva prijeđe
12%, tada populaciju tog područja
nazivamo starom, a ako udio starijih
od 65 godina prijeđe 12% ukupne
populacije onda se stanovništvo tog
područja smatra izrazito starim
(Tišma, 2009.).
Kakva je situacija na otoku Krapnju
vidi se iz slijedećeg grafikona:
Sl.7. Dobna struktura stanovništva
otoka Krapnja 1961. I 2001. godine
*stanovništvo 1961. uključuje i
Brodaricu,ali to nema bitnog
utjecaja na ukupnu sliku
Analiza dobne strukture stanovništva
(1961. i 2001.)
Iz grafikona dobne strukture
stanovništva iz 1961. vidljivo je da
prevladava mlado i zrelo
stanovništvo, dok je starog
stanovništva manje. Usporedimo li to
sa stanjem 2001. uočavamo porast
broja starog stanovništva, a
smanjenje mladog što je posljedica
iseljavanja i smanjene stope
rodnosti. Posebno zabrinjava
činjenica da je udio starog
stanovništva 40%, što ukazuje na
izrazitu starost populacije.
Sl.8. Staro stanovništvo otoka
Krapnja
GOSPODARSKA STRUKTURA OTOKA KRAPNJA
1961. i 2001.
Krapanj je otok
stoljetne tradicije
ronilaštva, spužvarstva i ribarstva.
Na te djelatnosti stanovništvo se
usmjerilo zbog nedostatka izvora
pitke vode, pašnjaka i obradive
površine.
Spužvarstvu je otočane podučio fra
Antun Grk početkom 18.st. Krajem
19.st. na otok dolazi puno teške
ronilačke opreme, a 1893. utemeljena
je i spužvarska zadruga. Do 50-ih i
60-ih godina bilo je na Krapnju
15-20 ronilačkih ekipa (imale su 7-8
članova). Danas, tu djelatnost
očekuju promjene, koje bi trebalo
uskladiti s turizmom, te bi
spužvarstvo i ronjenje morali biti
glavni element turističke ponude i
imagea otoka (Wikipedia).
Sl. 9. Stara ronilačka oprema i
spužve
Primarne djelatnosti bile su glavni
dio gospodarstva otoka do sredine
20.st. Poljoprivrednu djelatnost
stanovništvo uglavnom nije obavljalo
na otoku već na susjednom kopnu.
Krapnjani u tu svrhu kupuju
brodaričko područje (Lajić, 2001.)
Danas se stanovništvo okrenulo
turizmu. Međutim, sve do najnovijeg
doba na otoku nije postojalo
turističkih objekata. Tek nedavno
otvoren je hotel „Spongiola“, pa se
turizam do sada oslanjao na
individualnu turističku djelatnost
(privatni smještaj ).
Sl.10. Hotel „Spongiola“ na otoku
Najveći dio svojih potreba
stanovništvo ostvaruje na obližnjem
kopnu .
Aktivnog stanovništva na otoku je
malo.
Sl.11. Brod za prijevoz putnika s
otoka na obalu
Sl.12. Aktivno stanovništvo Krapnja
prema sektorima djelatnosti 1961.
Analiza gospodarske strukture
stanovništva 1961.
Iz ovog grafičkog prikaza vidljivo
je da je najveći udio stanovništva
otoka Krapnja radio u primarnom
sektoru. Aktivnog stanovništva bilo
je 38%, dok je ostalih 62%
stanovništva ekonomski neaktivno.
Sl.13. Aktivno stanovništvo Krapnja
prema sektorima djelatnosti 2001.
Analiza gospodarske strukture
stanovništva 2001.
Iz ovog grafičkog prikaza vidljivo
je da najveći udio stanovništva
otoka Krapnja radi u tercijarnom
sektoru. Međutim samo 29% stanovnika
otoka je zaposleno, dok je
71% stanovništva uzdržavano
ili s osobnim
prihodom(umirovljenici), što nije
neobično s obzirom na dobnu
strukturu stanovništva.
ZAKLJUČAK
U drugom dijelu 20. stoljeća
javljaju se negativne demografske
pojave (depopulacija, starenje
stanovništva, pomanjkanje mlađih
dobnih skupina).
Obalna središta svojim sadržajima
snažno privlače otočno stanovništvo,
a glavnina otoka gubi ionako sužene
oblike gospodarske i društvene
aktivnosti (Lajić,2001.).
Ti procesi prisutni su i na otoku
Krapnju. Budućnost ovakvih malih
otoka, s obzirom na resurse i
postojeću infrastruktu, vidimo u
razvoju dviju gospodarskih grana:
poljoprivrede i turizma. Međutim,
kako na Krapnju nema poljoprivrednih
površina stanovništvu jedino
preostaje bavljenje turizmom i
očuvanje tradicionalnog gospodarenja
spužvama.
S obzirom na dobnu strukturu
stanovništva pitanje je da li će to
biti moguće.
Sve manji broj mladih glavni je
problem otočkoga života i prepreka
mogućoj revitalizaciji otoka.
Investicija nema dovoljno jer nema
mladog stanovništva, a mladi odlaze
jer otoci nisu perspektivni prostori
življenja i tu se krug zatvara (Lajić,2001.).
Dugogodišnji proces
kontinentalizacije otočnog
stanovništva dovest će do toga da
će, ne dođe li do radikalne
promjene, šibenski otoci postati
vikendaška i sezonska naselja (Poljičak,1995.)
Nadamo se da se to ipak neće
dogoditi KRAPNJU.
LITERATURA
1.
Friganović, M., 1990: DEMOGEOGRAFIJA
– stanovništvo svijeta, ŠK, Zagreb
2.
Lajić,I.,Podgorelec,S.,Babić,D.,
2001: Otoci:ostati ili otići? –
studija o dnevnoj cirkulaciji sa
šibenskih otoka, Institut za
migracije i narodnosti, Zagreb
3.
Nejašmić,I., 2005: Demogeografija:
stanovništvo u prostornom odnosima i
procesima, Školska knjiga, Zagreb
4.
Poljičak,I., 1995: Šibenik na
razmeđu – urbana studija,Gradska
knjižnica „Juraj Šišgorić“, Šibenik
5.
Smoljanović,M.,Smoljanović,A.,Nejašmić,I.,
2001:Stanovništvo hrvatskih otoka ,
Zavod za javno zdravstvo Županije
splitsko – dalmatinske, Split
6.
Tišma,I.,2007: Geografija Hrvatske,
udžbenik za osmi razred, ŠK, Zagreb
IZVORI
1.
Popis stanovništva 2001., Državni
zavod za statistiku, Zagreb, 2001.
2.
Popis stanovništva 2001., Ured za
statistiku Županije šibensko –
kninske
3.
Podatci Mjesnog odbora Krapanj
4.
Krapanj,
http://hr.wikipedia.org/wiki/krapanj
( 15.04.2010. )
5.
Posljednji tango u predgrađu, 2010.
http://broduboci.blog.hr/
( 12.06.2010. )
Objavljeno 29. lipnja 2010. g.
